F-Klasa
Povijest
Sport je u Kanadi (Kamloops B.C.), krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, osmislio pokojni George „Farky“ Farquharson (1915-1995) po kojem je sport i dobio ime.
Gospodin George Farquharson bio je stariji kanadski strijelac s međunarodnim ugledom, inače željezničar i vrlo vješt govornik. Sjedio je s grupom prijatelja strijelaca u kafiću gdje su raspravljali na koji način bi se i dalje mogli natjecati i biti kompetitivni u dalekometnom streljaštvu (1000 yardi) iako im je vid oslabio, niti više mogu fizički izdržati pucati s laktova.
Farquharson je zaključio da će stariji strijelci moći nastaviti pucati na velike daljine ako bi na pušku montirali optičke nišane velikog povećanja te prednje i zadnje naslone za pušku. Tako bi se nastavili natjecati zajedno s ljudima s kojima su se natjecali veći dio života.
Ranih 90-ih George je uvjerio kanadski nacionalni streljački savez (DCRA) da prihvati njegovu ideju i tako je F-klasa rođena te je i nazvana po njemu kao F-class Farquharson (F-F).
Od tih skromnih početaka i ideje da se i stariji strijelci mogu nastaviti natjecati u poznijim godinama, F-klasa je brzo postala vrlo popularna i opće prihvaćena među svim naraštajima te je migrirala u ostatak Britanskog Commonwealtha, Njemačku, Francusku, Nizozemsku, SAD kao i u ostatak svijeta. Postala je najbrže rastući streljački sport u svijetu i sigurno je da će nastaviti rasti s obzirom da se sve više ljudi upoznaje s njenim jedinstvenim prednostima i izazovima.
Posebno je privukla puno mladih strijelaca koji nisu baš imali interes za klasično streljaštvo, a pucanje na ovaj način je postalo puno zabavnije i preciznije.
Danas njime rukovodi međunarodno regulatorno tijelo I.C.F.R.A, a od 2002. g. održano je 5 svjetskih prvenstava.
- 2002 Connaught, Kanada
- 2005 Bloemfontein, Južna Afrika
- 2009 Bisley, Velika Britanija
- 2013 Raton, Novi Meksiko, SAD
- 2017 Connaught, Kanada
Slijedeće svjetsko prvenstvo biti će po drugi put u Južnoj Africi 2022. g.
U početku je postojala samo jedna kategorija (F-F).
Strijelci su mogli montirati optičke nišane velikog povećanja, za prednji naslon mogli su koristiti tronožac ili dvonožac, a za zadnji naslon vrećicu s pijeskom (zečje uši).
Dozvoljeni kalibri su bili .308 Win. s maksimalnom težinom zrna 155 graina, te .223 Rem. s maksimalnom težinom zrna 80 graina.
Pucalo se iz ležećeg stava na daljine od 300 do 1000 yardi (ili 300 do 900 m).
Veličina 10-ke na 1000 yardi je bila 20“ (50,8 cm), a centra (Bull) 10“ (25,4 cm) kao u Palma disciplini.
Kočnice ili ublaživači trzaja nisu dozvoljeni. Težina puške nije određena.
Long Range match se pucao u 3 serije po 10-20 hitaca na 1000 yardi ili kombinirano 800, 900 i 1000 yardi.
2003. g. DCRA je uveo promjene u F-klasu. Kategorija F-F je ostala kakva je, a uvedena je nova kategorija F-Open (F-O) gdje su strijelci mogli koristiti sve ostale kalibre do .35“
Budući je iskusnim strijelcima vremenom postalo dosta lako pogađati 10-ke na 1000 yardi, 2007. g. je smanjen promjer 10-ke (centar ili Bull) sa 20“ na 10“, a strogog centra ili V-Bulla sa 10“ na 5“, što je u konačnici smanjilo površinu za 75%.
Ako znamo da je formula za površinu kruga P = r2π izračunajmo razliku:
Prijašnji strogi centar (V-Bull) =10“ (25,4 cm); P = 12,7 x 12,7 x 3,14 = 506,45 cm2
Sadašnji strogi centar (V-Bull) =5“ (12,7 cm); P = 6,35 x 6,35 x 3,14 = 126,61 cm2
2008/2009 g. F-F kategorija je preimenovana u F-TR (Target) i više nije dozvoljeno koristiti tronožac, već samo dvonožac kao prednji naslon i težina puške sa svim dodacima je limitirana na 8,25 kg.
U F-Open kategoriji težina sa svim dodacima (osim prednjeg naslona) je limitirana na 10 kg, i može se koristiti bilo koji prednji naslon uključivši i tronožac.
Danas
Danas, daleko od sporta zamišljenog samo za veterane, F-Klasa se razvila u spoj vrhunski precizne opreme kombinirane s izuzetnom streljačkom vještinom.
Ovaj sport uključuje korištenje najpreciznijih pušaka jednometki centralnog paljenja, optičke nišane velikog povećanja te prednje i zadnje naslone za pušku.
Postoje dvije kategorije F-klase kao što je navedeno prije, koje se razlikuju uglavnom po tri stvari, a to su težina, kalibar i prednji naslon.
F-TR:
- težina puške sa svim dodacima (optika, nožice, mirage traka i sl.) ne smije prelaziti 8,25 kg
- dozvoljena su dva osnovna nemodificirana kalibra, .223 Rem. i .308 Win.
- kao prednji naslon smiju se koristiti nožice (bipod), tronožac nije dozvoljen
F-OPEN:
- težina puške sa svim dodacima izuzev prednjeg naslona ne smije prelaziti 10 kg
- dozvoljeni su svi kalibri do 8 mm
- kao prednji naslon smije se koristiti tronožac
- širina kundaka naprijed ne smije prelaziti 76 mm
Puškom za F-TR također možete pucati i F-Open iako u tom slučaju danas niste kompetitivni s ostalim strijelcima, pa vjerojatno to nećete učiniti. Obrnuto nije dozvoljeno.
Težina zrna nije limitirana ni u jednoj kategoriji.
Cijevne kočnice ili ublaživači trzaja nisu dozvoljeni, kao ni prigušivači pucnja.
Sistem natjecanja je takav da se puca iz ležećeg stava na daljine od 300 do 1000 yardi (ponekad i na 1200) ili metara ovisno o tome gdje pucate.
Ja ću u daljnjem tekstu koristiti metrički sustav za daljine.
Short Range: 300, 500 i 600 m
Long Range: 700, 800, 900 i 1000 m
Za match se uglavnom pucaju tri serije po 15-20 hitaca kombinirajući tri daljine.
Ukratko za mlade strijelce
Pitajte strijelca klasičnog streljaštva da pogodi metu veličine tanjura na 1000m i on će pomisliti da se šalite. Pa na toj daljini (dužine 10 nogometnih terena) ne može ni vidjeti metu.
No, u F-klasi je to vrlo moguće. Pucate u ležećem stavu, imate montiranu optiku, nožice ili tronožac i zadnji naslon. Samo trebate pušku koja će dobaciti na tu daljinu tj. metak koji će na cilju i dalje imati nadzvučnu brzinu. Da bi to postigli, neko generalno pravilo je da zrno ima balistički koeficijent (BC) veći od 0.50 i brzinu oko 800 m/s.
Teoretski, po idealnim vremenskim uvjetima eto vas u meti (i tanjuru).
Danas mnoge moderne puške, jednometke centralnog paljenja s tvorničkim streljivom postižu preciznost od 1 MOA, pa i manje.
1 MOA (Minute of Angle) na 100m = 29,1 mm.
Ali da ne ispadne baš tako lako, i ako se mislite baviti ovim sportom na natjecateljskoj razini, onda to nije dovoljno. Osim precizne puške, trebat ćete kvalitetnu i pouzdanu optiku s povećanjem od najmanje 20x, a poželjno je i do 50x, te kvalitetne i lagane nožice (bipod) za F-TR ili tzv. ”rest” (tripod) za F-OPEN.
A i praksa nam govori da stvarni uvjeti gotovo nikad nisu idealni i uvijek postoji nekakav vjetar između strijelca i mete, pa makar minimalni.
Naravno, tu su i drugi čimbenici kao npr. temperatura zraka, nadmorska visina, tlak zraka, vlažnost zraka i sl. Oni se uglavnom ne mijenjaju često tijekom meča i više imaju utjecaj na vertikalnu putanju zrna što nas dovodi do možda i najvažnije stvari na koju vi možete utjecati, a to je da sami napravite svoje streljivo tj. pronađete laboraciju koja odgovara vašoj pušci tako da dobijete što je moguće manju grupu pogodaka.
To je već tema sama za sebe i iziskuje određeno vrijeme, znanje i iskustvo, no vrlo je važno da je streljivo konzistentno i da razlika u brzini na ustima cijevi od metka do metka ne bude veća od 3-5 m/s.
Kod tvorničkog streljiva je puno veća mogućnost odstupanja. Recimo da pucate s .308 Win. i opalite hitac s 10 m/s manjom brzinom od prethodnog. To na kratkoj daljini i nije neki problem ali na 1000 m ćete imati podbačaj za 1 MOA tj. 29 cm.
Postoji još jedan zanimljiv čimbenik, a to je Coriolisov efekt (učinak na zrno zbog rotacije zemlje). Ako pucate u smjeru istoka ili zapada imat ćete prebačaj ili podbačaj, a u smjeru sjevera ili juga pogodak će biti lijevo ili desno (na 1000m cca 1/2 do 1 MOA).
No, vratimo se mi na vjetar. On čini sve puno težim u Long Range-u.
Pravi izazov u F-klasi je naučiti ”ČITATI VJETAR”.
Ta vještina se stiče samo vremenom provedenim na strelištu i pucanjem po raznim brzinama i smjerovima vjetra. Netko nauči prije, netko kasnije, ali uvijek ima dana kada i najiskusnije strijelce iznenadi. Tu vještinu nikad ne završite učiti.
U meču uglavnom ne postoji konstanta od početka do kraja, već se uvjeti stalno mijenjaju (brzina i smjer vjetra), a vaš cilj je na 1000 m pogoditi 15 ili 20 hitaca za redom u centar (V-Bull) promjera 12,8 cm. Ekvivalent tome na 100 m je smjestiti 15 ili 20 hitaca u rupu promjera manjeg od 13 mm.
Uzmimo za primjer kalibar .308 Win. Zrno težine 155 graina ispaljeno brzinom 900 m/s. Bočni vjetar pod 90º od samo 0,5 m/s, na daljini 1000 m će pomaknuti to zrno za 25 cm u stranu. Izračunajte onda koliko će ga pomaknuti vjetar od recimo 4-5 m/s, što nije rijetkost na natjecanjima.
Vrlo je bitno pronaći i promatrati razne pokazatelje smjera i brzine vjetra (zastave, grane i lišće na stablima, travu, osjet na licu), uglavnom sve što možete uočiti, i zapamtiti ”stanje” kada pucate. Posebno je važno i da naučite čitati mirage. Po njemu, osim smjera vjetra, možete odrediti i približnu brzinu vjetra.
Evo još jedna zanimljivost.
Naime, među strijelcima je često prisutna diskusija oko toga gdje je vjetar najbitniji, odnosno gdje ima najveći utjecaj na zrno. Pa jedni tvrde na streljačkoj liniji odmah ispred vas, drugi tvrde kod meta, treći nešto treće…
Ustvari, bitan je cijeli prostor između strijelca i mete, no uglavnom je nemoguće odrediti brzinu i smjer na više točaka odjednom.
Ali uzmimo samo dvije vrijednosti. Recimo da vjetar od strijelca pa do pola puta puše s desna pod 90º i brzine je 5 m/s, a od pola puta do mete puše s lijeva pod 90º i iste je brzine od 5 m/s.
Da li će se utjecaji vjetra na zrno međusobno poništiti?
Pa neće zato jer zrno na svom putu gubi brzinu, te je u drugom dijelu puta duže vremena izloženo utjecaju vjetra, pa će u konačnici završiti nešto udesno.
Eto, malo smo zagrebli po F-klasi i Long Range-u. Ako želite testirati mogućnosti opreme te svoju vještinu i sposobnost, izazova ne fali, i uvijek ima mjesta za napredak.
U svakom slučaju kada jednom probate, sigurno ćete poželjeti opet.
Dimenzije meta uzete iz ICFRA pravilnika
